Prve banke osnivaju se u Rimskom Carstvu u 2. stoljeću prije Krista, a te su banke nudile kredite i primale depozite od pojedinaca. Ipak, te banke kasnije nestaju s raspadom Carstva. Do prijelaza u 19. stoljeće banke su postale respektabilne organizacije unutar zajednica i aktivno primjenjuju koncept bankarstva s djelomičnim rezervama. Naime, banke su prepoznale potrebu tržišta da mogu posuditi više novca nego što zapravo imaju, što je bio veliki korak u povijesti novca.
Količina novca u gospodarstvu i stope njezine promjene određuju druge važne gospodarske veličine, kao što su stopa inflacije, kamatna stopa, zaposlenost, nacionalni proizvod i druge. Na količinu novca danas svojim djelovanjem utječu monetarne institucije: središnja banka i poslovne banke. Kreditiranje je osnovni način stvaranja novca. Poslovne banke stvaraju novac tako da, nakon odobravanja kredita, zajmoprimcima upisuju na njihove žiro-račune određenu količinu novca, koju oni mogu upotrijebiti za plaćanje.
Promatramo li svojstva suvremenog novca, možemo zaključiti kako ima obilježja kompaktnosti (lako prenosiv u džepu ili novčaniku), djeljivosti (može se podijeliti na manje dijelove), zamjenjivosti (novcem kupujemo bilo koji proizvod ili uslugu), oskudnosti (nije ga moguće samostalno izraditi) te trajnosti (više puta se koristi ista novčanica ili kovanica). Sami time današnji novčani tokovi postaju temelj svakoga gospodarstva.
Današnji suvremeni novac ima više oblika, a najvažniji su gotovina ili efektivni novac (tiskani ili kovani novac), bankarski li depozitni novac (novac na računima u banci) te digitalni ili elektronički novac (pojavljuje se razvojem tehnologije i interneta). Danas je novac uzeo oblik svega, od fizičkog oblika do kriptovaluta poput Bitcoina. Zahvaljujući stvaranju suvremenog novca, kupnja, prodaja i trgovanje lakši su nego ikada prije.
Digitalne valute imaju sličnu korisnost kao i fizičke valute. Mogu se koristiti za kupnju robe i plaćanje usluga. Oni također mogu pronaći ograničenu upotrebu među određenim online zajednicama, kao što su stranice za igre na sreću, portali za kockanje ili društvene mreže. Digitalne valute također omogućuju trenutne transakcije koje se mogu neprimjetno izvršavati preko granica. Na primjer, moguće je da osoba koja se nalazi u SAD-u izvrši plaćanja u digitalnoj valuti drugoj ugovornoj strani koja živi u Singapuru, pod uvjetom da su obje povezane na istu mrežu.
Kao što je ranije spomenuto, digitalne valute postoje samo u digitalnom obliku i nemaju fizički ekvivalent. Mogu biti centralizirane ili decentralizirane pa je tako Fiat valuta, koja postoji u fizičkom obliku, centralizirani sustav proizvodnje i distribucije od strane središnje banke i vladinih agencija. Istaknute kriptovalute, kao što su Bitcoin i Ethereum, primjeri su decentraliziranih sustava digitalnih valuta. Digitalne valute mogu prenositi vrijednost što znači da upotreba digitalnih valuta zahtijeva mentalni pomak u postojećem okviru za valute, gdje su one povezane s transakcijama prodaje i kupnje roba i usluga.
Vidljivo je kako je novac jedan od najvažnijih dijelova ljudske povijesti, koji vodi do nekih od najvećih i najvitalnijih trenutaka za mnoge nacije. Izum valute omogućio je ljudima da trguju robom i uslugama bez potrebe za razmjenom kako bi pronašli odgovarajuću cijenu. Papirnata valuta dopuštena je za međunarodnu trgovinu zahvaljujući maloj težini i relativno maloj veličini. Digitalna valuta omogućuje pojedincima ulaganje u potencijalno rastuće valute i trošenje novca na način koji je praktičniji. Otkako je novac prvi put izumljen, imao je golem utjecaj na to kako se trgovina odvija diljem svijeta i kako danas živimo.
