Novac predstavlja, bez obzira je li u obliku školjke ili metalnog novčića, određen vrijednost. Novac je sredstvo koje omogućuje ljudima da neizravno trguju arobom i uslugama, pomaže u prikazivanju cijene robe te pojedincima pruža način da pohrane svoje stečeno bogatstvo. Može imati ulogu medija koji iskazuje cijenu dobara i usluga ili sredstva kojim se podmiruju obveze. Osnovna zadaća novca jest da mora stalno cirkulirati jer se njegovim optjecajem različite vrijednosti prenose na različita mjesta.
Novac je iznimno vrijedan kao obračunska jedinica, posebno zato jer je društveno prihvaćen standard po kojem se određuju cijene stvari i s kojim se olakšava plaćanje. Međutim, kroz povijest su se i uporaba i oblik novca razvijali. Iako se izrazi “novac” i “valuta” često koriste kao sinonimi, ti pojmovi ipak danas nisu identični. Tako je novac inherentno nematerijalni koncept, dok je valuta fizička (opipljiva) manifestacija nematerijalnog koncepta novca.
Prije nego što je izumljen novac kakav danas poznajemo, ljudi su se mijenjali za robu i usluge pomoću trampe. Tek prije otprilike 5 tisuća godina u Mezopotamiji su se pojavili prvi oblici novca (tzv. šekel). Prvi metalni novac datira iz 1000. godine prije Krista (Kina), a ti su novčići bili izrađeni od žigosanih komada vrijednog metala, poput bronce i bakra. Zlatni i srebrni novčići potječu iz razdoblja oko 650. do 600. godine prije Krista kada su se žigosani novčići koristili za plaćanje vojske u staroj Grčkoj. Kovanice su bile velika prekretnica u povijesti novca jer su bile jedna od prvih valuta koja je ljudima omogućila plaćanje brojem kovanica, a ne težinom.
Karlo Veliki je oko 800. godine nove ere izdao srebrni peni koji je bio standardna kovanica u zapadnoj Europi od 8. do 13. stoljeća. Do sredine 13. stoljeća šiling i funta postali su široko korišteni za opisivanje većih količina penija. Kako se vrijednost valute mijenjala tijekom godina, stvaranje većih oblika valute bilo je važan dio povijesti novca. Dok je prvi papirnati novac stvoren u Kini tijekom 8. stoljeća poslije Krista, proći će mnogo vremena prije nego što se papirnati novac počeo uobičajeno koristiti. Tako je prva zemlja koja je koristila papirnati novac bila opet Kina, ali se koristio samo do sredine 15. stoljeća. Manja težina papirnatog novca omogućila je međunarodnu trgovinu, što je stvorilo probleme u obliku nepovjerenja i valutnih ratova. Isto tako, pojavile su se i prilike da do izražaja dođe sposobnost trgovanja na novim mjestima za novu robu. Nakon što je Kina sredinom 15. stoljeća prestala koristiti svoj papirnati novac, kovanice su ponovno postale najpopularniji oblik novca u zemlji i svijetu.
Stvaranje papirnatog novca na kraju bi dovelo do valutnih ratova, do kojih dolazi kada vođe različitih nacija pokušaju devalvirati vlastitu valutu. Time se postiže to da se povećava potražnju za njihovim proizvodima i uslugama što u konačnici stimulirati razvoj njihovo gospodarstvo. To je pojava suvremenog gospodarstva, a takvi valutni ratovi mogu imati i negativne posljedice za uključene zemlje.
S vremenom su mjenice (vrijednosni papiri) postale uobičajeni dio svjetskog gospodarstva. Mjenica je tako pisani nalog da će jedna osoba ili skupina ljudi platiti određeni iznos novca na zahtjev. Mjenica se može koristiti za namirenje računa u međunarodnoj trgovini, što je bila jedna od ranih upotreba ovog vrijednosnog papira.
Godine 1816. zlato je postalo standard vrijednosti u Engleskoj, a to je značilo da je svaka novčanica predstavljala određenu količinu zlata, tako da se može tiskati samo ograničen broj novčanica. To je prethodno nepokrivenoj valuti dalo neki privid vrijednosti i stabilnosti. Do 1900. godine SAD su slijedile primjer sa Zakonom o zlatnom standardu i osnivanje središnje banke SAD-a koja do danas ima važnu ulogu u gospodarstvu. Ipak, zlatni standard okončan je 1930-ih zbog depresije i devalvacije zlata.
