Kapitalizam, koji se još naziva i ekonomija slobodnog tržišta ili ekonomija slobodnog poduzetništva, ekonomski je sustav koji dominira u zemljama zapadnog svijetu od raspada feudalizma. Kapital karakterizira to da je većina sredstava za proizvodnju u privatnom vlasništvu, a proizvodnja i raspodjela dohotka ovisi isključivo o djelovanju tržišta (zakonu ponude i potražnje). Kapitalizam se često smatra ekonomskim sustavom u kojem privatni akteri posjeduju i kontroliraju imovinu u skladu sa svojim interesima, a potražnja i ponuda određuju cijene na tržištima na način koji može služiti najboljim interesima društva. Bitna značajka kapitalizma je motiv za stvaranjem profita.
Povijesno gledano, razvoj kapitalizma bio je predvođen rastom engleske industrije sukna (tkanina) tijekom 16., 17. i 18. stoljeća. Značajka ovog razvoja koja je razlikovala kapitalizam od prijašnjih sustava bila je upotreba akumuliranog kapitala za povećanje proizvodnih kapaciteta, a ne za ulaganje u ekonomski neproduktivna poduzeća. Još jedan element koji je doprinio razvoju kapitalizma bio je porast europske ponude plemenitih metala što je rezultiralo inflacijom cijena. Plaće u tom razdoblju nisu rasle tako brzo kao cijene, a glavni „dobitnici“ inflacije bili su upravo kapitalisti.
Prvi svjetski rat označio je najveću prekretnicu u razvoju kapitalizma. Naime, nakon rata su se međunarodna tržišta smanjila, zlatni standard je napušten u korist upravljanih nacionalnih valuta, bankarska hegemonija prešla je iz Europe u SAD, a trgovinske barijere su se višestruko povećale. Velika depresija iz 1930-ih godina dovela je do kraja politika nemiješanja države u gospodarska pitanja u većini zemalja te tako na neko vrijeme stvorila simpatije prema socijalizmu (industrijalizirano društvu u kojem kapitalizam ne postoji).
U desetljećima neposredno nakon Drugog svjetskog rata, gospodarstva velikih kapitalističkih zemalja, imala su dobre rezultate vraćajući povjerenja u kapitalistički sustav koji je ranije izgubljen. Međutim, brzi porast ekonomske nejednakosti (raspodjela bogatstva i dohotka), na međunarodnoj razini i unutar pojedinih zemalja, oživio je sumnje u kapitalistički način upravljanja tržištem.
Najveće prednosti kapitalizma su ekonomska sloboda koja pomaže političkoj slobodi jer ako vlade posjeduju sredstva za proizvodnju i određuju cijene, to dovodi do jake države i veću kvalitetu života koja se širi na cijelo društvo. Poduzeća u kapitalističkom društvu suočena su s time da budu učinkovita i proizvode robu za kojom postoji potražnja. Ovi poticaji stvaraju pritiske na smanjenje troškova i potiču efikasnu proizvodnju. Kapitalizam ima karakteristiku u kojoj poduzetnici nastoje stvoriti i razviti profitabilne proizvode te stoga neće stagnirati već će ulagati u nove proizvode koji su popularni među potrošačima.
Najveći nedostaci očituju se u stvaranju monopolske moći jer privatno vlasništvo nad kapitalom omogućuje tvrtkama da steknu monopolsku moć na tržištima proizvoda i rada. Poduzeća s monopolskom moći tako mogu iskoristiti svoj položaj za naplatu viših cijena proizvoda i usluga. S druge strane, poduzeća s monopsonskom moći mogu isplaćivati niže plaće radnicima. Slobodno kapitalističko tržište tako će zanemarit vanjske učinke jer će tvrtka koja maksimizira profit vjerojatno ignorirati negativne eksternalije kao što je onečišćenje okoliša, nezadovoljstvo radnika ili smanjenje životnog standarda društva.
Zagovornici i kritičari kapitalizma slažu se da je njegov poseban doprinos u povijesti bio poticanje gospodarskog rasta. Ipak, takav kapitalistički rast nije uvijek bio pozitivan za društvo. Njegova negativna strana proizlazi iz tri disfunkcije, a to su nepouzdan i nepredvidljiv rast, nemogućnost predviđanja kvalitete rasta te raspodjela vlasničkog kapitala. Sve vrste kapitalizma podrazumijevaju da je to ekonomija temeljena na tržištu, ali unutar širokog pojma kapitalizma, postoje različite varijante koje mogu imati duboko različite ishode. Ovisno o državi, može se razlikovati i kapitalizam koji se tamo primjenjuje.
